Program

USTAVNA REFORMA sadržavala bi: 

– brisanje izvorišnih osnova (preambule) Ustava, jer generiraju društvene konflikte; temelj mora biti isključivo 1. Republika, stvorena u Domovinskom oslobodilačkom ratu i mirnoj reintegraciji od 1990.-1998. 
– promjena službenog imena države iz „Republika Hrvatska“ (RH) u samo „HRVATSKA“ (HR) 
– ustavno redefiniranje države kao Republike građana-državljana, s Hrvatskim Saborom kao zakonodavnim tijelom parlamentarne republike sa 120 zastupnika 
– ustavno redefiniranje Hrvatske Vlade kao jedinog nacionalnog izvršnog tijela 
– ustavnu definiciju grba, zastave i himne Hrvatske, na način da se Hrvatski narodni grb (s Crkve Sv. Marka) ustanovi za nacionalni grb te “postavi” i na zastavu; u tekst himne treba dodati rijeku Muru 
– ustavnu zaštitu prava narodnih i drugih manjina kroz sustav zakonodavstva 

REFORMA IZBORNOG ZAKONODAVSTVA podrazumijeva: 

– donošenje „novog izbornog zakonodavstva“ s funkcionalnim izbornim jedinicama koje prate administrativne granice, općina i gradova te usklađen broj birača po izbornoj  jedinici – tako bi se biralo 60 zastupnika za Zastupnički dom Hrvatskog Sabora u 60 izbornih  jedinica 
– drugih 60 zastupnika za Zastupnički dom Hrvatskog Sabora biralo bi se u cijeloj Hrvatskoj kao jednoj izbornoj jedinici 
 
Uvesti dopisno i elektronsko glasovanje

REFORMA DRŽAVNE UPRAVE, LOKALNE I PODRUČNE (REGIONALNE) SAMOUPRAVE podrazumijeva: 

– donošenje novog Zakona o Hrvatskoj Vladi 
– donošenje novog Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi, s funkcionalnijim i optimalnijim brojem jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave

Ekonomija nije pretjerano složena i razumljiva samo super ekonomistima koji su i matematički geniji. 
Vođenje ekonomije traži zdrav razum, poštenje i iskrene odluke na temelju realnih podataka – Hrvatska to ipak ima i može. Spremnost na brojne reforme je nužna, jer ih Hrvatska nije provodila, a morala je. 
Hrvatskoj nije dovoljna samo reforma gospodarstva i pravosuđa (trgovački sudovi su spori, a ishodi procesa teško predvidljivi), već i reforma regulatornih agencija, jer su iste “slabo” pravno ukorijenjene i profesionalno ekipirane.
 
Mjere ekonomske politike podrazumijevaju:
 
– depolitizaciju ekonomije – uprave državnih tvrtki i agencija biraju se na natječajima koji su realni i otvoreni. Za ključne tvrtke „head hunting agencije“ traže najbolje kandidate između kojih se vrši izbor (HEP, Hrvatska Pošta, Hrvatske šume, JANAF, ACI, OiV, Hrvatske željeznice…). 
– formiranje državnog holdinga koji će nadzirati upravljanje državnim proizvodnim tvrtkama (Austrija je formirala Österreichische Industrie AG koji ima neovisno profesionalno rukovodstvo).
– HEP Telekom d.o.o. mora biti okosnica nastanka nove telekomunikacijske infrastrukture koja je u vlasništvu države (HEP, HŽ, OiV). Uz korištenje sredstava iz NPOO stvorio bi se telekom koji bi konkurirao telekomima koji su u vlasništvu stranaca, dok se sada telekomunikacijski kapaciteti navedenih tvrtki ispod cijene iznajmljuju stranim telekomima. S tim u vezi je potrebno riješiti pitanje vlasništva DTK-a (DISTRIBUCIJSKE  TELEKOMUNIKACIJSKE KANALIZACIJE) – mreža šahti i kanala koje Hrvatski telekom, nije kupio, ali ih koristi i onemogućuje pristup drugim telekomima i na taj način deformira tržište, posljedica su skupe telekom usluge i nedovoljne brzine prijenosa podataka. 
– država mora biti osjetno jeftinija, jer RH na državu troši 47,2% BDP-a (2019.), odnosno 55,4% BDP-a (2020. Covid godina). Irska je prije reformi na državu trošila 50%  BDP-a, a nakon reformi troši 33% BDP-a. 

Porezni sustav također traži stanovite modifikacije 

Potrebno je provesti dodatnu informatizaciju Porezne uprave kako bi tvrtke za svoje porezne potrebe imale on-line pristup svom kompletnom računovodstvu (Estonija od 1994. ima ovakav sustav, tako da male tvrtke uopće ne trebaju računovodstvene servise). 

Plaćanje poreza na dobit tamo gdje se i stvara, a ne gdje je uprava tvrtke (npr. banke,  telekomi, INA i sl. zarađuju u cijeloj RH, a porez plaćaju u Zagrebu što je nepravedno i dovodi do daljnjeg ekonomskog “devastiranja provincije“ i jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave.

Zakonom definirati maksimalni deficit države na 60% (to imaju SAD i Poljska), jer se smatra da države počinju urušavati ekonomski suverenitet ako je dug države preko 60%.
 
Plaće u privatnom sektoru moraju postupno postati više nego u javnom sektoru. 

Potrebna je suštinska promjena Zakona o javnoj nabavi (uštede su moguće od najmanje 10%). U postupku JN se mogu koristiti i aukcije. Omogućiti malim tvrtkama da posluju s državom ako imaju ekonomsku i tehnološku efikasnost, danas je to gotovo nemoguće, zbog načina na koji su formulirane javne nabave. 

Promijeniti poreznu politiku tako da se umanji porez na prihode od osobnog rada i porez na dobit u djelatnostima koje stvaraju proizvodna radna mjesta. Ne može biti ista stopa poreza na dobit za trgovinu i za proizvodnju. 

2000-tih je RH davala subvencije za svako novo radno mjesto, tako da su najveće subvencije otišle stranim trgovačkim lancima. Kakav apsurd i nedomišljena politika.  

Povećati porez na prihode od špekulacija, koji ne rezultiraju novim radnim mjestima. Npr. porez na dobit koji nastaje prenamjenom zemljišta mora biti 80% jer ovom  prenamjenom nije nastala društvena korist (ako je vlasnik maslinika u Dalmaciji unio zemljište u d.o.o., jedini porez nakon prenamjene zemljišta i prodaje je porez na dobit, koji je između 12% i 18%, ovisno o prihodu d.o.o.-a). 

Uvesti porez na nekretnine, u kojima se ne živi i koje se prodaju za manje od 5 godina (ovo bi dovelo do “hlađenja tržišta nekretnina”). Austrija ima ovakve porezne uvjete još od  kraja 1990-tih. RH ima strahovitu „pogrešku alokacije kapitala“ (kapital se investira u djelatnosti i imovinu koje su nisko profitabilne, najčešće rentijerske – nekretnine, stoga ne treba čuditi mala količina kapitala koja ide u proizvodne djelatnosti). Slaba regulacija tržišta kapitala je naučila Hrvate da je opasno investirati u dionice i obveznice. Kriza 2008.-2010. je “izbrisala” 100 milijardi kuna s tržišta kapitala, idući potres i gubici su uslijedili nakon krize s Agrokorom. HANFA i Zagrebačka burza su glavni krivci zašto Hrvati ne vjeruju u tržište kapitala te im je “ulaganje u beton i cigle” prihvatljivije. 

Porezno priznati izdatke građana za edukaciju, privatne zdravstvene usluge, za sve investicije koje im povećavaju zaposlivost i prihode (kursevi IT pismenosti, tečajevi stranih jezika, prekvalifikacije i sl). Treba prepisati austrijska pravila, jer je RH jedina zemlja u EU u kojoj gotovo ništa nije moguće otpisati od osobnog poreza. Ova mjera poboljšava i kontrolu prihoda privatnih liječnika, stomatologa, odvjetnika i poreznih savjetnika. 
Porezna stimulacija izvoza – smanjenje poreza na dobit tvrtkama koje su izvoznici, npr. proporcionalno postotku prihoda koji se ostvari izvozom. Na ovaj način „tržište bira  pobjednike” koji dobivaju dodatni stimulans u vidu umanjene porezne stope. 

Uvesti tzv. porezni kredit, jer RH nema dovoljno proračunskih sredstava za npr.  financiranje energetske obnove zgrada (godišnje je jedan natječaj s 250 mil. kuna – premalo!). Može se uvesti porezni kredit, odnosno, otpis od porezne obaveze pojedinca i to za sva sredstva koja su uložena npr. u obnovu fasade ili prozora na kući tijekom narednih 5  godina. Ovu mjeru imaju Slovačka i Češka od kraja 1990-tih. Porezni krediti su u SAD-u  izuzetno korišteni za stimuliranje gospodarske aktivnosti i investiranja i ne opterećuju proračun.

Potrebna je reorganizacija sindikata – sada ih ima previše i ne zastupaju interese zaposlenih, a dijalog socijalnih partnera je loš i otežan zbog fragmentiranosti.

Državni regulatori kao Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja, HANFA, HAKOM i sl., moraju postati efikasniji u sprječavanju kartelizacije, odnosno dogovora između učesnika na tržištu na štetu kupaca (telekomi, banke, cementna industrija i sl.).

Hitno reformiranje tvrtki u državnom vlasništvu koje imaju elemente prirodnog monopola ili pogreške tržišta (transportni sektor – željeznice, brodarstvo, avioprijevoz, državne ceste, pružna infrastruktura, poštanske službe, šume). Prema izvješću Svjetske Banke za 2017.-2019., ove tvrtke stvaraju 0,7% BDP-a u formi poreza i 0,2% BDP-a u formi dividendi, a primaju 0,5% BDP-a potpora svake godine. Dio ove reforme bi išao kroz državni holding koji je ranije spomenut.

Reducirati pogreške upravljanja (Government failures), to su problemi koje državnoj ekonomiji stvara upravljačka struktura u državi, zatim makroekonomska nestabilnost (razina javnog duga, stvara percepciju rizične države), visoka inflacija (pojavila se kao problem svuda), a u općem manjku radne snage država je „najatraktivniji“ poslodavac, i time deformira tržište radne snage. Potrebno je konačno smanjiti korupciju u sustavu državne uprave te lokalne i regionalne samouprave.

Definiranje industrija koje RH nema, a želi ih razvijati jer ima šanse da se uključi u međunarodne lance vrijednosti (lanac vrijednosti je kad npr. tvrtka kopa silicijski pijesak, druga tvrtka od pijeska radi silicijske podloge koje su primjenljive za proizvodnju solarnih panela ili elektroničkih komponenti, tvrtka proizvodi solarne panele ili elektroničke komponente). 

Slovačka, Češka, Poljska i djelomično Mađarska su dobro integrirane u EU lance vrijednosti u automobilskoj i kemijskoj industriji, dok RH nema nijednog većeg proizvođača koji ima poznate dobavljače i kupce u EU. Davanje poreznih kredita (spomenuti ranije) tvrtkama iz odabranih područja (EU komisija mrzi sektorske poticaje; ovdje je porezno olakšanje u pitanju i tu ne bi trebalo biti problema s EU komisijom). 
Osiguranje državnih subvencija (EU komisija je alergična na subvencije jer deformiraju tržište i druge tvrtke u branši dovodi u neravnopravni položaj) za investiranje u industrije koje RH nema (posebne porezne stope – to je dozvoljeno, posebni ugovori za vojnu industriju – to je dozvoljeno barem za početak i sl.). Potpore bi trebale pokriti troškove razvoja i istraživanja tržišta te bi bile proporcionalne ulaganju tvrtke (da se ne stimulira neodgovorni eksperiment) i ostvarenim rezultatima (izvoz novog tehnološkog proizvoda je najbolji kriterij).

Lociranje i uklanjanje pogreški koordinacije tamo gdje je potrebno veliko ulaganje, kako bi se postigla ekonomija razmjera (npr. u RH manjkaju hladnjače za voće i povrće – pojedinom poljoprivredniku se ne isplati investirati u vlastitu hladnjaču jer nema sredstava i jer njegova proizvodnja nije dovoljno velika). Ovakve „pogreške koordinacije“ (ekonomska definicija) najbolje rješava država – tržište to ne može (ili ako je rješava nastaje iznuda, npr. Agrokor je otkupljivao voće i povrće po bagatelnim cijenama, jer su poljoprivrednici znali da nemaju mogućnost da sačuvaju urod i prodaju ga malo kasnije po tržišnim cijenama). RH gospodarstvo je puno pogreški koordinacije koje dovode do toga da se malim i srednjim tvrtkama ništa ne isplati, tj. da za sada nisu konkurentne uvozu ili velikim tvrtkama.

Reformirati državne institute koji se bave STEM područjem u smislu stimuliranja projekata koji imaju primjenjive rezultate (npr. 20% potpora za znanstveni rad, 50% za projekte koji su praktični i 30% financiranja na tržištu znanja u RH i EU). 

RH ima kontinuirano tehnološko zaostajanje i tehnološka obnova mora početi u institutima koji će biti stimulirani da isporučuju praktične projekte. RH mora definirati  područja, u kojima se želi i može razvijati i za njih osigurati dio financiranja, kako bi Instituti/Fakulteti iz STEM područja postali svjesni promjene u izvorima financiranja i očekivanjima države. Sada država dobiva vrlo malo od ulaganja u istraživanje i razvoj, a uz to, ona su i niska (Austrija ulaže 3,4% BDP-a, ne računajući plaće, a RH je s plaćama na 0,85%, dok je EU prosjek 2,03%).

Propisati primanje pune mirovine bez obustave, ako umirovljenici rade puno radno vrijeme. 

Gotovo sve što radimo – uzgajamo, proizvodimo, putujemo s mjesta na mjesto, vodimo ugodan svakodnevni život – ispušta stakleničke plinove u atmosferu. Svake godine u atmosferu se doda 51 milijarda tona stakleničkih plinova. Želimo li izbjeći klimatsku katastrofu, morali bismo smanjiti emisiju stakleničkih plinova s 51 milijarde tona na nulu do 2050.

Ukupna proizvodnja primarne energije u Republici Hrvatskoj u 2020. godini iznosila je 196,06 PJ od čega:

26,3 % pripada energiji iz vodnih snaga, 
32,8 % čini ogrjevno drvo i biomasa, 
15,3 % prirodni plin, 
13,8 % sirova nafta, 
11,9 % pripada ostalim obnovljivim izvorima energije.

Ukupna proizvodnja električne energije u Republici Hrvatskoj u 2020. godini iznosila je 13 385,3 GWh, pri čemu je iz obnovljivih izvora energije, uključujući i velike hidroelektrane, proizvedeno oko 65,0%. U tom %-tku, velike hidroelektrane sudjelovale su s 42,7%, a 22,3% električne energije proizvedeno je iz ostalih obnovljivih izvora (energija vjetra, male hidroelektrane, biomasa, geotermalna energija, bioplin i fotonaponski sustavi). 

Domaćom proizvodnjom električne energije pokriveno je 74,3% potreba za električnom energijom koje su u 2020. godini iznosile 18 024,6 GWh. Uvoz električne energije u 2020. godini iznosio je 7 090,6 GWh što je 39,3% od ukupno ostvarene potrošnje. Izvoz električne energije iznosio je 2 451,3 GWh, što iznosi 18,3% od ukupne domaće proizvodnje električne energije. Domaća proizvodnja prirodnog plina je u 2020. godini iznosila 849,0 milijuna m3, odnosno oko 28% od ukupne potrošnje plina. Uvoz prirodnog plina iznosio je 2 143,7 milijuna m³ ili 71% u odnosu na ukupnu potrošnju plina. Domaća proizvodnja sirove nafte je u 2020. godini iznosila 631,8 tisuća tona, odnosno oko 32% od ukupne prerade sirove nafte. Izvoz sirove nafte iznosio je 555,4 tisuće tona. Ovi podaci su u suprotnosti s podacima iz Godišnjeg izvješća o radu Hrvatske energetske regulatorne agencije za 2020. godinu. Smanjenje (u odnosu na 2019.) proizvodnje prirodnog plina iznosilo je 17,3%, dok  je proizvodnja sirove nafte smanjena za 10,5%. Hrvatskoj je stoga potrebna potpuna tehnološka transformacija koja nas od alata za proizvodnju stakleničkih plinova, na koje se trenutno oslanjamo, dovodi do novog skupa inovacija dovoljno snažnih da svima omogući pristup čistoj, pouzdanoj i pristupačnoj (dostupnoj) energiji. Naravno, optimistični smo da Hrvatska može odgovoriti na ovaj izazov.

PH podržava EU Viziju (dokument 773 (2018); oznake 52018DC0773 od  28.11.2018.) i svojim će se djelovanjem bespridržajno zalagati da se u hrvatsko zakonodavstvo ugrade pozitivne stečevine EU na putu do modernog, konkurentnog i prosperitetnog gospodarstva s nultom neto stopom emisije stakleničkih plinova. Hrvatski sabor je 28. veljače 2020. usvojio Strategiju energetskog razvoja Republike Hrvatske do 2030. godine s pogledom na godinu, koju već sada treba značajno ažurirati i dopuniti. PH se zalaže da cilj energetske politike bude potpuna energetska neovisnost tj. energetska samodostatnost od 2028. godine. Hrvatska treba postati izvoznik energije do 2030. godine. Nadalje, PH se zalaže da do 2026. Hrvatska postigne stopu od 50 % obnovljivih izvora u konačnoj potrošnji, a do 2030. smanjiti emisije CO2 za 50% (od razine emisija koje smo imali 1990.) i to koristeći najnovija EU i svjetska tehnološka dostignuća te najbolju praksu zapadnih zemalja. Udio obnovljivih izvora energije u proizvodnji električne energije već do 2030. treba biti 70%. Potrebno je revidirati i predviđena ukupna ulaganja u energetskom sektoru od 2021.- 2050. godine i povećati ih – u prosjeku na 18,5 milijardi kuna godišnje (ili najmanje 4 % BDP-a). Operator distribucijskog sustava mora se iz tradicionalne uloge operatora „pasivne“ mreže razviti u operatora koji aktivno koristi usluge fleksibilnosti proizvodnje, potrošnje i skladištenja električne energije. 

PH zaključuje da je 2040. prijelomna godina u kojoj će prestati proizvodnja domaće sirove nafte, plina i kondenzata. Zatražit ćemo od INA d.d. veća i brža ulaganja kako bi doprinijela hrvatskoj tranziciji održive energije. INA treba ulagati u vlastite geotermalne izvore energije, solarne elektrane, vjetroelektrane, biomasu gdje god je to moguće, a i unutar vlastitih nekretnina, sve prema najboljoj zapadnoj praksi koje svjetske naftne tvrtke uvelike već provode. Tražit ćemo nadogradnju Rafinerija Rijeka (i Sisak) s proizvodnjom zelenog  vodika uz korištenje najsuvremenijih tehnologija (npr. elektrolize). Istraživanje nacionalnih energetskih bogatstava potrebno je intenzivirati, a racionalnu  eksploataciju povjeriti društvima u većinskom hrvatskom vlasništvu. Podržat ćemo aktiviranje postojećih i pronalaženje novih izvora-ležišta geotermalne energije koje potiču održivi razvoj i pružit će izravan i multiplikativni poticaj svim industrijama. Podržat ćemo i konsolidiranje, geološko, naftno-rudarsko i geotehničkog inženjerstva, tako da na jednom mjestu u RH objedine svi podaci istraživanja i eksploatacije za ugljikovodike, podaci geotermalnih izvora, kao i svi podaci iz djelatnosti od nacionalnog značaja, kao što su, opskrba pitkom vodom, zaštita voda i tla, izgradnja prometne infrastrukture, urbanističko planiranje, definiranje rezervi mineralnih sirovina i zaštite okoliša (HGI/AZU). PH predlaže da se sačini revizija odluke o izgradnji jadransko-jonskog (IAP) proširenja plinovoda za Hrvatsku, uključujući sve prednosti i nedostatke! Paralelno s ovom  idejom smatramo da također treba istražiti mogućnost za još jednu novu LNG lokaciju na jadranskoj obali. Nakon raščlambe obiju mogućnosti o njihovoj isplativosti, donijeti vrlo brzu odluku u korist prihvatljivije varijante – ili IAP ili još jedan LNG ili oboje ili potpuno odustati!?

PH će nastojati da se dokine uvoz električne energije do 2028., a da Hrvatska postane izvoznik 2030. kao rezultat snažnog zaokreta u ulaganju u solarne sustave (od planiranih 63.321 fotonaponskih sustava na dan 31.prosinca 2020. postoji 851 korisnik!), vjetroelektrane, biomasu te vodik kao gorivo budućnosti. PH želi omogućiti korištenje (100% za kućanstva, a najmanje 75% za poduzetnike) bespovratnih iznosa ulaganja iz različitih državnih i EU fondova, a sve u skladu s direktivama EU i primjenom najnovijih zapadnih tehnologija koje treba “proizvodno instalirati” u Hrvatsku. Konačni cilj je povećati domaću proizvodnju električne energije, uz istodobno najveće moguće povećanje
udjela OIE na 90% do 2050. 

PH predlaže da se napravi revizija odluke o izgradnji drugog bloka NE Krško procjenjujući sve prednosti i nedostatke. Posebno treba razmotriti nove mogućnosti ulaganja u najnovije nuklearne tehnologije, tj. sljedeće generacije vrlo malih modularnih reaktora koji isporučuju kombiniranu toplinu i snagu i imaju vijek trajanja 8+ godina pune snage prije novog punjenja. Nakon razmatranja obje varijante donijeti najbolji odabir za RH. PH je potpuno svjesna da će preobrazba hrvatske energetske slike s postojećeg stanja na putu do modernog, konkurentnog i prosperitetnog gospodarstva, zahtijevati najmanje dva izborna ciklusa-mandata. 

Klimatske promjene, koje se moraju uzeti u obzir, u Republici Hrvatskoj se očituju kao ekstremne vrućine, suše i oborine. Jadransko more osjetljivo je na klimatske promjene, a već se uočavaju promjene u jadranskoj flori i fauni. Dugoročno će klimatske promjene utjecati na pojavu dugotrajnih suša, smanjenje izvora pitke vode te podizanje razine mora. Ovakvi uvjeti izravno će utjecati na zdravlje građana, uz pojave bolesti koje nisu tipične za hrvatsko podneblje, a gospodarske grane ribarstva, turizma i energetike osjetit će izravne posljedice klimatskih promjena. Narušavanje okoliša utječe i na smanjivanje biološke raznolikosti, pojavu bolesti, ugrožavanje opstanka i bogatstva staništa i šuma, onečišćavanje voda, mora i zraka, te gubitak plodnog tla. More, podmorje i morsko dno posebno su važni za gospodarski razvoj Republike Hrvatske, stoga pozornost treba usmjeriti na održivo gospodarenje i zaštitu bogatstava koja se nalaze u morskim područjima nad kojima Republika Hrvatska ima suverenitet, suverena prava i jurisdikciju. Ističemo da zaštita okoliša u RH kao i sveukupnost mjera za očuvanje prirodnih dobara, u prvome redu vode, tla i zraka, za naše gospodarske i zdravstvene interese mora biti  uvjet, „bez kojeg se ne može”. Sve mjere zaštite okoliša u Hrvatskoj treba provoditi rigorozno, koristeći najviše EU standarde.

Cilj nove poljoprivredne politike koju zastupa PH je težnja prehrambenom suverenitetu zemlje, kao i strateška promišljanja o oživljavanju sela na bazi dobre prakse zemalja EU-a. Neprihvatljivo je da Hrvatska s velikim mogućnostima proizvodnje hrane ima negativan trgovinski saldo s drugim zemljama po pitanjima poljoprivredno-prehrambenih proizvoda. Samodostatnost u prehrani djelovala bi i na rast cijelog gospodarstva.

PH se zalaže za daljnji razvoj Obiteljskih Poljoprivrednih Gospodarstava (OPG-ova) kroz okrupnjavanje, dugoročnim najmom javnog poljoprivrednog zemljišta te multifunkcionalnošću primarne poljoprivredne proizvodnje. Obiteljska poljoprivredna gospodarstva su ključna i jedino su ona kadra osigurati naseljenost na cijeloj površini Hrvatske. Zadaća državne uprave mora biti da našem poljoprivredniku i seljaku olakša posao, osigura bolje uvjete života i udruživanja oko zajedničkih interesa s ciljem oslobađanja od suvišne birokracije.

Uz pravedniji sustav nacionalnih i EU potpora, PH će se zalagati i za razvoj ekološke poljoprivrede te strogu primjenu standarda kvalitete u
proizvodnji, ali i prilikom uvoza poljoprivredno-prehrambenih proizvoda. Povećat ćemo izdvajanja za potpore i investicije u poljoprivredi i ribarstvu ugovaranjem i plaćanjem sredstava iz Programa ruralnog razvoja. Povećavat ćemo i potpore proizvođačima voća i povrća, sektoru vinarstva, proizvođačima šećerne repe i obnove proizvodnog potencijala u sektoru stočarstva i ribarstva, zatim poticanje razvoja prerade drva i proizvodnje namještaja. Poboljšat ćemo sustav za provedbu zajmova i jamstava za poljoprivredu i ruralni razvoj i to mikro i male zajmove, investicijske kredite te jamstva za ulaganja u primarnu poljoprivrednu proizvodnju, preradu i šumarstvo. Naš plan je zemljišna politika s naglaskom na mlade poljoprivrednike, OPG-ove i stočare u dijelu zakupa državnog poljoprivrednog zemljišta te pravedan tretman dosadašnjih posjednika. Založit ćemo se (pri Europskoj komisiji) da se usvoji samo mogućnost najma (kratkoročnog ili dugoročnog) poljoprivrednog zemljišta kao i za uvođenje moratorija na prodaju poljoprivrednog zemljišta strancima. Ciljevi PH za rješenje nagomilanih problema u poljoprivredi su: Prioritet agrarne politike su obiteljska poljoprivredna gospodarstva kojima treba povećati posjed do razine održivosti najmom državnog poljoprivrednog zemljišta OPG-ima, a ujedno im ponuditi servis za povlačenje sredstava iz EU fondova s osiguranjem vlastitog ulaganja putem državne banke. Uključiti obiteljska poljoprivredna gospodarstva u iskorištavanje državnih šuma i povećati gospodarsku korist od privatnih šuma.

Razvijati agroturizam, ali i sve ostale oblike turizma u seoskom prostoru uvođenjem proizvodnje zelene energije koja može osigurati zaposlenost i dohodak za oko 7.000 seljačkih gospodarstava. Povećati udio mladih poljoprivrednika na 20% (sada 13%) u osiguranje dodatne podrške putem preraspodjele izravnih plaćanja i osiguranja većih investicijskih potpora. Povećati proizvodnju svinjskog mesa za 40%, ali i ulaganje u izgradnju novih reprodukcijskih centara i modernizaciju svinjogojskih farmi. Ulaganjima u povećanje osnovnog stada i modernizacijom govedarskih farmi povećati proizvodnju u govedarstvu za 15%.

Podizanjem i modernizacijom (oko 2.000 hektara) trajnih nasada voća kako bismo povećali samodostatnost u proizvodnji voća. Naglasak staviti i na razvoj autohtonih hrvatskih sorti i sjemena. Potaknuti izgradnju (oko 200 hektara) zaštićenih prostora (staklenika i plastenika) za proizvodnju voća i povrća koja je uglavnom sezonskog karaktera, te se samo manji dio odvija u zaštićenim prostorima. Potporom iz Programa ruralnog razvoja osigurati investiranje u povećanje kapaciteta modernih zaštićenih prostora uključujući sustave za navodnjavanje, prehranu, grijanje i zaštitu. Izgradnjom najmanje 5 novih regionalnih rashladnih, skladišnih i distribucijskih centara za voće i povrće osigurat ćemo vertikalno povezivanje poljoprivrednih proizvođača, distributera i tržišta do kraja mandata. Navodnjavane površine iz sustava javnog navodnjavanja povećat ćemo za najmanje 50%. Navodnjavanje obradivih površina tj. korištenje prirodnih potencijala: tla, vode i šume u
funkciji gospodarskog razvoja nedostatno je i nekvalitetno. U Hrvatskoj se koristi 38% obradivih poljoprivrednih površina, a od ukupno 738.125 ha državnoga poljoprivrednog zemljišta ne koristi se čak 426.016 ha (58%). U Hrvatskoj se trenutno navodnjava oko 14.500 ha obradivih površina, što je svega 1,4% ukupnih obradivih površina. U posljednje 4 godine navodnjena površina povećava se samo za oko 1.000 ha godišnje. Cilj je udio navodnjavanih površina povećati na 5% do 2025, a zalagati se da se do kraja 2030. godine navodnjavati čak 65.000 ha ili oko 6 posto obradivih poljoprivrednih površina.  Prijedlog PH-a – Obiteljima, OPG-ovima, obrtima te pravnim osobama iz lanca proizvodnje
hrane osigurati/omogućiti navodnjavanje svih poljoprivrednih površina – gdje nema otvorenih kanala – bušiti bunare ali i distribuirati viškove postojećih vodocrpilišta. Osigurati posebne potpore za sufinanciranje opreme za navodnjavanje poljoprivrednicima korištenjem svih bespovratnih RH i EU fondova.

Osigurati povoljne kredite za investicije u primarnu poljoprivrednu proizvodnju, preradu i šumarstvo te ribarstvo i poseban financijski fond kojim ćemo malim poljoprivrednim gospodarstvima, osobito mladim poljoprivrednicima, te omogućiti kupovinu poljoprivrednog zemljišta (ili najam državnog zemljišta) po povoljnim uvjetima. Pokrenut ćemo nove projekte diversifikacije nepoljoprivrednih djelatnosti uz korištenje obnovljivih izvora energije, kao i nastavak poticanja plasteničke proizvodnje, te obnovu sjemenarske (pogotovo autohtone) proizvodnje i rasadništva.

Izradit ćemo nacionalnu inventuru šuma i šumskog zemljišta radi boljeg i učinkovitijeg upravljanja resursima, kao i multifunkcionalnog načina korištenja resursa šuma, radi većeg doprinosa gospodarstvu, razvoju ruralnih sredina i poboljšanju ekonomsko-socijalnog položaja lokalnog stanovništva. Oblikovat ćemo novu i dugoročnu strategiju i model gospodarenja šumama državnih i privatnih šumoposjednika uz ostvarivanje interesa za sveobuhvatnu zajednicu. Stavit ćemo u funkciju pašarenja sve prihvatljive površine šumskog zemljišta, koje su potrebne za povećanje opsega i učinkovitost poljoprivredne djelatnosti, poglavito stočarske proizvodnje.

Obrazovni sustav treba neprekidno usklađivati s modernim promjenama u području prirodnih i tehničkih znanosti. On mora biti temelj moderne ekonomije temeljene na znanju. Stoga je nužno da učitelji i profesori imaju bolji materijalni i društveni status i mogućnost za  više programsko-kreativnog rada s učenicima. Finski obrazovni model može nam biti dobar uzor i inspiracija u doba tehnološke digitalizacije svih područja života i rada. Obrazovni sustav treba učenicima kreirati stabilan okoliš, u intelektualnom, socijalnom, emotivnom i kognitivnom smislu. Škole na svim razinama trebaju biti odgojno-obrazovne ustanove u kojima se velika pozornost stavlja na  odgojnu komponentu i suvremeni način učenja i ocjenjivanja. 

PH se zalaže i za redovito profesionalno usavršavanje učitelja i profesora, kao i razvoj  programa za rad s darovitom učenicima. Osnovna škola treba postati 9-ogodišnja, sa sadržajem profesionalnog testiranja i savjetovanja na kraju, kako bi učenici već tada bili usmjereni na profesionalni put. Osobitu pozornost treba posvetiti programima odgoja i obrazovanja u zaštiti okoliša, zdravoj prehrani i ostalim zdravim životnim navikama te osobnim financijama. 

Naša javna sveučilišta i visoka učilišta financirana od strane države trebaju racionalnije i efikasnije upravljati tim sredstvima, na način da upisne kvote prilagođavaju potrebama tržišta radne snage. PH će podupirati razvoj znanstveno-istraživačkih i tehnoloških projekata na Sveučilištima i Institutima posebno, ako imaju aplikativno-proizvodnu ili uslužnu vrijednost. 

PH će se zalagati za razvoj kulturnih i medijskih sadržaja koji promoviraju hrvatsku izvornost (autohtonost), brigu o povijesnom naslijeđu i kulturnoj baštini. Sloboda umjetničkog i medijskog stvaranja mora dobiti dodatne impulse jer je to važno radi izgradnje samopouzdanja pojedinaca i samosvijesti nacije.

U zdravstvenom sustavu treba zadržati najviši mogući stupanj solidarnosti unutar dijela zdravstvenog sustava za koji odgovornost preuzme država. Taj dio najvećim djelom mora pokrivati zdravstvenu sustav KBC-a, županijskih i općih bolnica. Ključne točke racionalnog i prepoznatljivog bolničkih sustava su: 

– Vlasništvo nad svim bolnicama mora preuzeti država.
– Uvođenje mentorskog sustava KBC-a prema lokalnim bolnicama.
– Uvođenje institucije medicinskog ravnatelja u svim bolnicama.
– Uvođenje sustava “vođenog bolesnika” u kome bi svu brigu oko vođenja bolesnika i bolesničke transfere između bolnica preuzeo medicinski ravnatelj.
– Šefovi klinika u KBC-ima mogu raditi isključivo u državnom bolničkom sustavu. 
– Plaće liječnika koji su postali šefovi klinika i nositelji državnog zdravstvenog sustava moraju se značajno povećati. 
– Značajno se moraju povećati plaće svim nositeljima zdravstvenog sustava od
ravnatelja, glavnih sestara i tehničara do medicinskih inženjera. 
– Ravnatelji KBC-a i općih bolnica odgovorni su za financijsko poslovanje bolnica.
– Upravna vijeća svih bolnica moraju biti preslika političke volje građana. 
– Upravna vijeća svih bolnica moraju se proširiti sa članstvima, predstavnicima, iz velikih sustava gospodarstva, ali i predstavnicima najčešćih bolesničkih skupina koji su i najveći korisnici zdravstvenog sustava kao npr. bolesnici sa dijabetesom, kardiovaskularni bolesnici i bolesnici sa malignim bolestima. 

Zdravstveni sustav poliklinika, ambulanti i laboratorija bit će otvoren za privatne investicije, poduzetništvo i pretežiti upravljački utjecaj lokalne zajednice. Država bi u tom sustavu imala jednog predstavnika u upravnom vijeću čija bi funkcija bila koordinacija između lokalnog zdravstvenog sustava i interesa državnog zdravstvenog sustava. Država će provesti racionalizaciju krevetnog fonda u državnim bolnicama. Za svaki zatvoreni krevet, postelju, u sustavu državnih bolnica, država će financijski potpomagati otvaranje tri kreveta, postelje, u sustavu građanskih bolnica, bolnica koje nisu u mreži akutnih bolnica. Taj sustav bit će ponuđen privatnom sektoru za financiranje i izgradnju infrastrukture. Država bi u tim bolnicama imala predstavnika u upravnom vijeću, ali bi upravljački mehanizmi bili dominantno u rukama vlasničke strukture. Liječnici zaposleni u državnim bolnicama bili bi stimulirani da dio radnog vremena rade i u građanskim bolnicama sa miješanom vlasničkom strukturom.

Socijalna politika države utječe na socijalni status i životne izglede skupina, obitelji i pojedinca. Naša država treba težiti da bude socijalna država preuzimajući odgovornost za osiguranje osnovnih egzistencijalnih potreba svojih građana te kroz socijalnu politiku kao organiziranu djelatnost utjecati na prevladavanje socijalnih rizika, pomoć siromašnim i marginaliziranim građanima, ujednačavajući životne šanse i unapređujući opće dobrobiti u društvu. Ona mora biti sveobuhvatna te pored socijalne zaštite treba obuhvatiti pojedine aspekte obrazovanja, stambene i zdravstvene politike. Za kvalitetno funkcioniranje bitno je da je socijalna politika utemeljena na pozitivnim zakonskim propisima, odnosno na konvencijama UN te rezolucijama Vijeća Europe i nacionalnom zakonodavstvu (primarno Zakon o socijalnoj skrbi, Obiteljski zakon, Zakon o udomiteljstvu i drugi pozitivni propisi koji pokrivaju to područje). Socijalna politika kao širi pojam treba kroz sustav socijalne skrbi kreirati i pružiti odgovor na razne negativne i destabilizirajuće posljedice društvenog razvoja kao što su bolest, invalidnost, starost, nezaposlenost, siromaštvo, ovisnost i dr. Primarno mora biti usmjerena na obitelj kao temeljnu jedinicu društva, ne zanemarujući ni ostale skupine i pojedince u društvu. 

Bitne odrednice države prema socijalnoj politici: 
– Nužno je odvojeno i samostalno ministarstvo, čime se socijalnoj politici i sustavu socijalne skrbi daje na važnosti, jer ista štiti i bavi se najranjivijim skupinama – siromašnima,  beskućnicima, osobama sa invaliditetom, djecom, obiteljima u riziku, ovisnicima itd.  
– Socijalna politika odnosno sustav socijalne skrbi u gotovo svim dosadašnjim vladama RH je bio uklopljen u drugo ministarstvo, i na neki način uvijek bio drugi i po prioritetima. 

Hrvatska kao socijalna država treba: 
Jačati obitelj i pojedince te osigurati dohodak kojim mogu zadovoljiti osnovne životne potrebe, neovisno o tržišnoj vrijednosti njihova rada 
boriti se protiv siromaštva jer se prema istraživanjima Eurostata svaki četvrti građanin i svako peto dijete nalazi u zoni siromaštva. To ne smije biti samo na deklarativnom nivou, nego konkretnim mjerama prema ugroženim skupinama stanovništva (nužno je povećanje zajamčene minimalne novčane naknade koja je unatoč povećanju donošenjem novog Zakona o socijalnoj skrbi, i dalje po visini na začelju EU-a) 
zaštiti obitelji i djecu.
Sustav socijalne skrbi ne treba stalno reformirati (gotovo da ni jedna vlada nije prošla, da nije mijenjala Zakon o socijalnoj skrbi) nego ga treba dorađivati. Sustav treba biti okrenut prema korisniku, a na prema pružateljima usluga što podrazumijeva osnaživanje korisnika u samostalnom zadovoljavanju osnovnih životnih potreba te njihovo aktivno uključivanje u društvo.
Centri za socijalnu skrb imaju značajne ovlasti u sustavu socijalne skrbi i kao takvi trebaju biti osnovne jedinice za provođenje učinkovite socijalne politike te ih je potrebno kadrovski ojačati ulažući u kvalitetu te rasteretiti nepotrebnog administriranja, kako bi se mogli više baviti korisnicima na terenu. U tom smislu nije potrebno osnivanje novog Zavoda za socijalnu skrb, čime će doći do još veće uniformiranosti, birokratizacije i centralizacije  sustava što će poskupjeti sustav bez adekvatne koristi na terenu. Upitno je i osnivanje socijalne akademije. Poslušati mišljenje strukovnih Udruga te zajedno s njima i provoditeljima usluga planirati potrebne promjene.

Decentralizaciju i deinstitucionalizaciju sustava vršiti na razini županija kroz izradu socijalnih planova (u tome biti vrlo oprezan te neke kategorije u sustavu ne ostaviti nezaštićene i bez stvorene alternative, npr. briga o djeci bez odgovarajuće roditeljske skrbi, djeca s poremećajima u ponašanju, a naročito djeca sa poteškoćama mentalnog zdravlja koja trenutno ne dobivaju adekvatnu pomoć).
Treba ojačati udomiteljsku skrb i na tom planu provesti sveobuhvatne promidžbene aktivnosti te povećati novčani iznos za udomitelje. Za kategoriju osoba sa invaliditetom krenuti sa donošenjem Zakona o inkluziji – ojačati mrežu u sustavu za povlačenje EU sredstava. Razvijati socijalno poduzetništvo: Hrvatska treba biti socijalna država, gdje socijalne usluge moraju biti dostupne svim građanima kojima su takve usluge potrebne.

Kako izići iz demografskog sloma? 

I. Mjerama natalitetne politike 
– poticaji za rođenje djeteta jednokratnom naknadom u iznosu 1500 € i više 
– puna plaća majci-roditelju za vrijeme cijelog porodiljnog dopusta u iznosu mjesečne naknade od 1000 € 
– dječji doplatak 100 eura po djetetu i to progresivno, ovisno o broju djece npr: 1. dijete = 100 €, 2. dijete = 200 € itd. 
– egzistencijalni minimum za obitelj s dvoje i više djece i nezaposlene majke-roditelje u iznosu od 1000 € 
– profesionalni status majci-roditelju, s troje i više djece sa mjesečnom naknadom u iznosu od 1000 € 
– skratiti radno vrijeme majci-roditelju na četiri sata za djecu do 10 godina starosti te im omogućiti fleksibilno radno vrijeme 
– prioritet u zapošljavanju majki-roditelja, ovisno o broju djece, uz iste stručne uvjete u državnim i javnim službama 

II. Mjerama porezne politike 
– za svako dijete 10% manji porez na dohodak majki 
– smanjiti porez na dobit za poslodavce koji zapošljavaju majke-roditelje s više djece, na način da na dvoje ili više djece po zaposlenom poslodavac smanji porez na dobit za 30% 
– za obavljanje obrtničke i gospodarske djelatnosti majki-roditelja s više djece smanjuju porez na dohodak 30% za dvoje i više djece 
– zabrana dvostrukog oporezivanja plaća i mirovina hrvatskih građana koji rade izvan Hrvatske ili primaju mirovine izvan Hrvatske

III. Mjerama stambene politike 
– iznose plaćanja za komunalne usluge smanjiti za svako dijete 10% 
– osigurati povoljne stambene kredite za kupnju stana, kuće ili zemljišta za kuću ili rekonstrukciju ili adaptaciju istih 
– dati na korištenje stanove u vlasništvu države, grada ili općine u korist mladih obitelji sa benificiranom cijenom 

Potrebno je plansko podizanje BDP-a, prema 30.000 € po glavi stanovnika do 2030. i na taj način zaustaviti negativan trend iseljavanja, odnosno do 2026. zadržati 3,9 milijuna stanovnika, a do 2030. broj stanovnika bi trebao biti 4 milijuna, odnosno, trebao bi početi rasti.

PH se u svom programu zalaže za implementaciju mjera i postupaka, koji će doprinijeti većoj pravednosti, pravdi i pravnoj sigurnosti u hrvatskom društvu. Stoga je nužno:  

– izmijeniti postupak i kriterije izbora sudaca, od Općinskog do Vrhovnog suda i Ustavnog suda 
– reformirati mrežu i nadležnosti sudova 
– skratiti trajanje sudskih postupaka, kroz zakonom propisani broj ročišta i stegovne mjere za sudske dužnosnike koji neuredno obnašaju dužnost 
– izmijeniti postupak i kriterije izbora državnih odvjetnika 
– javno objavljivati sve sudske odluke po pojedinom predmetu 
– prestati s deklarativnom kampanjom, “borbe protiv korupcije” i pristupiti uređenju pravosuđa, “sustavom malih koraka” i primjenom dobre prakse Singapura, koji je visokim novčanim kaznama za koruptivna nedjela, osigurao gotovo nultu stopu korupcije
– ukinuti pravo na imunitet

Nacionalna sigurnost i obrana su izuzetno važni za svaku suvremenu državu, to je temelj na kojem se gradi sretno društvo. S obzirom na trenutnu situaciju u RH potrebno je reorganizirati i kadrovski osvježiti institucije, koje pokrivaju ovo područje, a to su institucije obrane, unutarnjih poslova i sigurnosno-obavještajnog sustava. Društvo smo u kojem stručnjaci za spontani prijenos nisu dobro radili za nacionalnu sigurnost, posebno na području gospodarske sigurnosti. 

Prioriteti/područja kojima se nacionalna sigurnost treba baviti su: gospodarski, društveni, upravni, zdravstveni, obrazovni, znanstveni, kulturni i ekološki. Ciljevi nacionalne sigurnosti su politička stabilnost i upravljanje krizama, odnosno, država koja služi svojim građanima. 

Prijetnje nacionalnoj sigurnosti: 
– novi poredak i podjele u svijetu uvjetovani napadom Rusije na Ukrajinu
– povećane napetosti u okruženju
– jačanje vojnih kapaciteta u susjednim zemljama
– mogućnost izbijanja izravnih oružanih sukoba

Republika Hrvatska izgrađuje nacionalnu sigurnost u kojoj se poduzimaju niz sigurnosnih mjera i radnji usmjerenih od strane države da se osigura opstojnost i prosperitet njezinog naroda na njezinom teritoriju, odnosno države (nacije) u cjelini. Hrvatski narod treba imati svoje jasno postavljene nacionalne interese, držati pod svojom kontrolom prirodne nacionalne resurse (energiju, hranu, vodu) i imati kontrolu nad sigurnosnim, razvojnim, obrazovnim i pravosudnim sustavima. 

Rizici za nacionalnu sigurnost Republike Hrvatske prepoznaju se u korupciji, organiziranom i gospodarskom kriminalu, nasilničkom ponašanju i ekstremizmu, terorizmu, nezakonitim prelascima državne granice, klimatskim promjenama, prirodnim ljudskim djelovanjem izazvanim nesrećama i katastrofama, ugrožavanju kritičnih infrastruktura, narušavanju temeljnih ljudskih prava i sloboda i nepovoljnom demografskom trendu.  

Zato je PH predana modelu (tzv. pametne snage-moći) strategije nacionalne sigurnosti koja koristi naš cijeli niz alata za zaštitu hrvatskih građana. Podržavamo dostizanje najvišeg stupnja sigurnosti i zaštite stanovništva, naših kritičnih infrastruktura, razvoj i održavanje 
snažne i aktivne obrane te unaprjeđenje sigurnosno-obavještajnog sustava. 

Hrvatska mora i dalje razvijati i osuvremenjivati svoju vojsku vlastitim proizvodnim kapacitetima, iako ima jamca sigurnosti u NATO savezu i osloncu na SAD i EU. To znači ulaganje u široku lepezu vojnih, diplomatskih, obavještajnih i gospodarskih prioriteta kako bi se osiguralo da Hrvatska zadrži svoju ulogu pravedne, ponosne, pouzdane i sigurne države i članice NATO saveza i EU u 21. stoljeću. Preuzete obveze o izdvajanju iz BDP-a za obranu  vidimo kao potencijal za investicije u razvoj vlastitog programa izrade oružja, borbenih vozila i plovila te vojne opreme. PH će promicati i sudjelovanje Hrvatske posebno u NATO investicijskim programima te tako biti sudionik i blizu najnovijim i najsuvremenijim obrambenim tehnologijama.

Izazovi za našu nacionalnu sigurnost su da svojom strategijom promičemo sigurnost i prosperitet Hrvatske te time stvaramo sigurnije, stabilnije i mirnije susjedstvo. Neriješena pitanja o razgraničenju s pojedinim susjednim državama mogla bi imati negativne utjecaje
na učinkovitu kontrolu državnih granica i nadzor državnog područja Republike Hrvatske. Stoga će PH nastojati pravedno i što prije razriješiti sporna teritorijalna razgraničenja, naplatu ratne odštete kao i sva ostala otvorena pitanja. 

PH podržava izradu i sveobuhvatne strategije u borbi protiv terorizma, sprječavanja i širenja biološkog i kemijskog oružja, opasnosti od proliferacije oružja za masovno uništavanje te sredstava i tehnologija dvojne namjene, oslanjajući se uvelike na obavještajne i diplomatske napore, a u uskoj suradnji s našim saveznicima. 

PH će zastupati i sljedeća načela, a koja značajno mogu utjecati na nacionalnu sigurnost, kao što su: 
– zaštita, jačanje i promocija najviših vrednota ustavnoga poretka i hrvatskoga nacionalnog identiteta 
– anti-korupciju u javnom sektoru – jedan je od važnih izazova za Republiku Hrvatsku koji utječe na funkcioniranje slobodnog tržišta, gospodarski rast, neovisnost, djelotvornost i učinkovitost javnih i državnih funkcija te stvara gubitak povjerenja u javne institucije 

Korupcija smanjuje investicijski potencijal u Republici Hrvatskoj, a odražava se i na međunarodni ugled i aktivnosti hrvatskih tvrtki na međunarodnom tržištu. Republika Hrvatska mora biti sprema reagirati na eventualne izvanredne promjene u svom neposrednom okruženju, mora biti sposobna odgovoriti na sigurnosne izazove: 
– energetske sigurnosti, 
– klimatskih promjena, 
– sigurnosti opskrbe hranom, 
– migracije, 
– regionalne razlike, 
– diskriminacije ili isključenosti pojedinih društvenih skupina, 
– pogranični kriminal, krijumčarenje ljudi i droge.

Ministarstvo obrane i Oružane snage

Ministarstvo obrane Republike Hrvatske (MORH) planira razvoj sustava obrane, vrši procjenu ratnih i drugih opasnosti, odgovorno je za ustrojavanje, opremanje, naoružanje, razvitak i uporabu OS RH. 
Oružane snage Republike Hrvatske (OS RH) štite suverenitet i neovisnost te brane teritorijalnu cjelovitost. Potrebe razvoja društva zahtijevaju OS RH primjerene sigurnosnim izazovima i mogućnostima financiranja države.

Vizija OS RH

Veličina sastava OS RH:
– do 16.000 vojnih osoba,
– 2.000 civilnog osoblja,
– 2.000 pripadnika ročnog dragovoljnog sastava (ukupni godišnji kontingent) 
– 8.000 pripadnika ugovorne pričuve.

OS RH će se popunjavati isključivo dragovoljnim sastavom te ugovornom pričuvom. Otvorena mogućnost vraćanja/ukidanja suspenzije služenja vojnog roka; zapovjedništva grana OS RH (HKoV, HRM, HRZ) imati će primarnu ulogu pripreme, a operacije će voditi Glavni stožer OS RH. Zapovjedništvo za potporu (ZzP) skrbiti će o potpori u segmentima logistike, zdravstva i osoblja, kopnene snage bit će okosnica OS RH kroz sve misije razvijajući i održavajući uravnotežene sposobnosti odgovora na suvremene sigurnosne izazove:
– 8% kopnene komponente bit će angažirano ili spremno za angažiranje u međunarodnim vojnim operacijama
– 40% kopnene komponente posjedovati će sposobnosti vođenja operacija izvan RH

Pomorske snage imat će Obalnu stražu, sposobnosti nadzora i zaštite pomorskog prostora RH i održavanje protuminskih, protupodmorničkih sposobnosti i ograničenih sposobnosti taktičkog transporta.
Zrakoplovne snage održavat će sposobnosti nadzora i zaštite zračnog prostora RH te sposobnosti zračnog transporta primjerene potrebama i mogućnostima sposobnosti OS RH bit će dostignute i održavane primjerenom obukom postrojbi i pripadnika OS RH te nabavom potrebnog naoružanja i opreme (zrakoplovi, oklopna vozila, protuzračna sredstva, ratni brodovi i dr.)

Misije i zadaće OS RH

Obrana Republike Hrvatske i saveznika
1.1. Mirnodopske zadaće
– zaštita neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti i opstojnosti RH 
– zaštita zračnog prostora RH 
– zaštita morskog akvatorija pod nadležnošću RH 
– obavještajne djelatnosti 
– protokolarne zadaće 
– potpora zemlje domaćina savezničkim snagama 
– traganje i spašavanje
1.2. Borbene zadaće 
– odvraćanje i obrana teritorijalne cjelovitosti RH uključujući pozivanje na članak V. NATO-a. 
– obrana članica NATO saveza 
Doprinos međunarodnoj sigurnosti 
– mirovne operacije za samo određena područja djelovanja 
– humanitarne operacije 
Sudjelovanje u mjerama izgradnje sigurnosti i povjerenja 
– obrambena diplomacija 
– regionalne inicijative 
– nadzor naoružanja te izgradnja mjera povjerenja i sigurnosti 
Potpora civilnim institucijama 
– pomoć civilnim institucijama/vlastima izvršavanjem nevojnih zadaća 
– pomoć namjenskim službama u zaštiti i spašavanju ljudi i dobara 
– pomoć civilnim institucijama u borbi protiv terorizma, krijumčarenja te
– proliferacije oružja za masovno uništenje 

PH će se zalagati za povećanje izdvajanja za potrebe obrane kako bi se obrambeni proračun približio ciljanom iznosu od 2% BDP-a te da 20% obrambenog proračuna bude usmjereno na troškove opremanja i modernizacije. Glavni dokumenti kojima se usmjerava razvoj OS RH su Dugoročni plan razvoja OS RH (DPR OS RH) i Strateški pregled obrane (SPO), kroz koje će se propisati vojne sposobnosti koje će OS RH razvijati i održavati te financijski okvir i dinamika njihovog punog dostizanja.

Ministarstvo unutarnjih poslova RH, mora imati sposobnost: 
– zaštite temeljnih sloboda građana 
– suzbijanja organiziranog kriminala, ilegalnih migracija, trgovanja ljudima drogama, terorizma, 
– sprječavanja širenja oružja masovnog uništenja 
– brzog ulaska u Schengenski sustav – nadzora granice, ljudi i roba u prekograničnom prometu 
– suzbijanja svih vrsta organiziranog kriminala

Vanjska i europska politika RH, mora težiti višim oblicima integriranosti naše zemlje u zajednicu europskih nacija, odnosno Europsku uniju. Na taj će način doći i do višeg stupnja povezivanja, ljudi našeg podrijetla u tim zemljama i matične domovine, a da ne govorimo o uzajamnoj gospodarskoj koristi od te suradnje. 

PH snažno podržava pridruživanje RH europodručju i Schengenskom prostoru. PH se zalaže za reviziju Daytonskog sporazuma, na način da se osigura suverenost, konstitutivnost i ravnopravnost hrvatskog, kao i drugih naroda i građana, na cijelom državnom teritoriju Bosne i Hercegovine. PH se zalaže za očuvanje identiteta i promicanje hrvatskih manjinskih prava u susjednim državama. PH se zalaže za razvoj bliskih odnosa hrvatske države i našeg iseljeništva diljem svijeta te transformaciju Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan RH u Središnji državni ured za Hrvate izvan RH i useljeništvo.